U čemu je snaga Islamske zajednice?

Da ponovim još jednom: Snaga Islamske zajednice je u njenoj unutarnjoj slobodi, dakle slobodi unutar Islamske zajednice, slobodi njenih uposlenika i službenika, a ta unutarnja je preduvjet vanjske slobode. Bez slobode unutar Islamske zajednice nema ni slobodne Islamske zajednice u vanjskom okruženju. „Sloboda je dobro koje nam dozvoljava da uživamo u svim ostalim dobrima.“ (Montesquieu)

Treba znati da ljudi koji su slobodni unutar sebe, slobodni su i u vanjskom okruženju. Uposlenici Islamske zajednice koji su slobodni unutar Zajednice tu slobodu će manifestirati i izvan Zajednice i boriti se za njenu izvanjsku slobodu. A kako je islam uzdigao i uzvisio slobodu govori činjenica da su prvenstveno slobodni ljudi zaduženi obredima. Namaz su dužni klanjati oni koji su slobodni, postom su zaduženi slobodni ljudi, hadž je farz slobodnih muslimana. Ako nema slobode, nema ni farzova, nema ni obreda. Da li smo, zaista, svjesni kakva je samo uzvišena počast data slobodi prije više od 14 stoljeća? Da rezimiram: bez slobode nema ni vjere, bez slobode nema islama, bez slobode nema produktivne i prosperitetne Islamske zajednice. Stoga, uposlenik Islamske zajednice ne smije biti neslobodan od drugog uposlenika Islamske zajednice. Džematski imam ne smije biti neslobodan zbog džematlija, mutevelije, džematskog odbora, a posebno zbog glavnog imama ili predsjednika izvršnog odbora medžlisa. Glavni imam ne smije biti neslobodan zbog predsjednika izvršnog odbora medžlisa, muftije ili nekog drugog. I tako redom do vrha ljestvice.

Naime, sloboda u ljudima pokreće energiju, kreativnost, budi i jača motivaciju. Pokrenuta energija, oslobođena kreativnost i snažna motivacija ishodit će radom i visokim rezultatima. Neslobodan čovjek nema motivaciju, nego frustraciju iz koje se rađa spletka, smutnja, zavjera. Neslobodan čovjek ne može ispoljiti svoje individualne sposobnosti i kreativne potencijale, ne može se ostvariti i upravo zato u neslobodi ne možemo suditi o opsegu sposobnosti i vrijednosti ljudi. U neslobodi ljudi su strojevi koji djeluju po principu diktata, naredbe iz nekog centra. A čovjek nije stroj, jer ga Bog nije takvim stvorio. Čovjek ima dušu a duša traži slobodu.

Pod ruku sa slobodom ide odgovornost. Sloboda nije anarhija, nije iznošenje neistina, dezinformacija, sijanje smutnje, ogovaranje, vrijeđanje i spletkarenje. „Sloboda znači odgovornost. To je uglavnom razlog zašto je se ljudi boje.“ (B. Shaw) Zato kada vidite da neko nekoga ogovara, neistine priča, radi mu iza leđa treba znati da je to neslobodan i frustriran čovjek. A ideal muslimana je biti slobodan u pokornosti Bogu. Drugi krak odgovornosti u kontekstu slobode jeste da osobe ne mogu biti odgovorne za poslove koji su im dati ako nisu slobodne. Tek kada ljudima damo slobodu, onda od njih možemo tražiti odgovornost.

Također bez slobode nema istinskog autoriteta. Islamska zajednica kao institucija može biti autoritet svojim uposlenicima i muslimanima samo kada je sloboda ljudi temeljni princip. Autoriteti koji se grade na strahu, prisili i ucjeni neka uzmu pouku iz neprikosnovenih autoriteta koje je dohvatila ruka „arapskog proljeća“. To je sudbina svakog autoriteta uspostavljenog na sili i neslobodi.

Ima li sloboda cijenu? Koja je tržišna vrijednost slobode? Za koliko se ona može kupiti i prodati? „Ni za sve zlato ne valja slobodu prodavati.“ (Ezop) Sloboda nije materijalna vrijednost, nije roba. Sloboda je ideal, sloboda je čežnja, sloboda je potreba duha i stoga se ne može ničim kupiti. Slobode nema na pijaci. Ljudi su se od pamtivijeka za svoju slobodu borili. O slobodi su pjesme pjevane, knjige pisane, snovi sanjani. Dizane su pobune, vođene revolucije, godinama su trajali ratovi za slobodu i mnogi narodi u krvi je zadobijali. U svakom narodu su veličani borci za slobodu, podizani im i fizički spomenici, a kada nisu bili mogući fizički onda su ti spomenici podizani i, do boljih vremena, ostajali u usmenoj memoriji naroda. „Sloboda se ne može spustiti do ljudi; ljudi se moraju uzdignuti do nje; to je blagoslov koji najprije treba zaslužiti a onda u njemu uživati.“ (Charles Caleb Colton)

Sloboda je povezana i s rizicima i opasnostima. Dakako, sloboda je i pitanje izbora ali i slijeđenja istinskog unutarnjeg zova, kao što je i vjera pitanje vlastitog izbora i opredjeljenja usljed postojanja potrebe koja dolazi iznutra da nahrani gladan duh i dušu. Usto, sloboda je upotpunjenje čovjeka. „Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo.“ „Odreći se slobode znači odreći se svog ljudskog dostojanstva, odreći se svojih ljudskih prava, pa čak se odreći i svojih obaveza.“ (Jean-Jacques Rousseau)

Pitanje slobode nije samo pitanje vanjskog svijeta i odnosa u njemu. To je i duboko unutarnje pitanje svakog čovjeka. Zato slobodu ne kupujemo na pijaci ili u trgovačkom centru, nego je prvo pronalazimo u sebi, jer slobodu treba prvo živjeti i osjetiti u sebi: „Onaj ko prevlada svoje strahove bit će istinski slobodan.“ (Aristotel) Skidanje vanjskih okova ne znači da smo automatski slobodni. Pad službenog jednopartijskog mišljenja i komunističkog režima po automatizmu nije značio da su ljudi istinski slobodni: „Lahko se osloboditi, teško je biti slobodan.“ (Andre Gide) Još uvijek imamo ljude kojima je diktatura jednog ideološkog centra bila lijepa. Jednostavno oni su dresirani za diktaturu i njihov mozak je zaleđen u tom ideološkom frižideru, bez obzira na promjene u vanjskom svijetu. Stoga je sloboda nešto za što se stalno valja boriti, stalno nad njom bdijeti i stalno je ona u opasnosti da nestane i smanji se. Poput imana, jer jednom stečeni iman nije zauvijek stečen, nego ga svaki dan valja čuvati i jačati kreposnim životom i vršenjem dužnosti.

Nadalje, sloboda ima i duboke moralne implikacije i ishodišta.„Slobodni ste ako vam je savjest čista.“ (Goethe) Ako nosimo grijeh on opterećuje našu savjest i ograničava slobodu. Slobodan je čist čovjek, žargonski rečeno, koji nema „oraha u džepu“. Biti bez grijeha (makar velikih i teških), biti moralan znači imati sve pretpostavke za uživanjem najvećeg stupnja slobode i doživljaja slasti slobode. Zato je vjera sloboda, jer oslobađa robovanja grijehu i drugome čovjeku. Istinska sloboda je sloboda bez grijeha, bez korupcije i mita, zavisti i zlobe, spletke i smutnje. Stoga sloboda odgaja zdrave pojedince, osobe sa stavom i mišljenjem, hrabre i principijelne.

Sloboda je hrabrost. Za slobodom treba krenuti, kao što za posjedovanje bilo koje vrijednosti treba uložiti trud. Biti moralan znači potruditi se i okrenuti leđa nemoralu, biti bogat znači pošteno i naporno raditi, biti slobodan znači boriti se. „Vjerujemo da je sreća plod slobode, a sloboda plod smjelosti.“ (Karl Popper) Hrabre sreća prati, ali:„Tajna slobode počiva u hrabrosti.“ (Perikle)

Onaj čija je savjest čista, ko je hrabar i drži do svoga ljudskog dostojanstva on je slobodan čovjek. I u neslobodi on je slobodan. „Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru.“ (Platon)

Prema tome, prava i trajajuća snaga čovjeka, institucije i organizacije je u slobodi. Zbog toga se valja podsjetiti na stihove pjesnika kojeg je rahmetli Alija Izetbegović često citirao kao trajne i nezaboravne poruke: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo.“

Poslije zahvale Bogu na svim njegovim blagodatima, svaki musliman bi trebao svako jutro izrecitirati odu i himnu slobodi, kako ne bi zaboravio njenu važnost i vrijednost. Uputno se prisjetiti „Himne slobodi“, koju je u 17. stoljeću ispjevao hrvatski pjesnik Ivan Gundulić:

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!“

Stoga ovim tekstom izričem ličnu pohvalu unutarnjoj slobodi Islamske zajednice i svjedočim tu njenu slobodu kao dragocjenost, kao zjenicu oka koju moramo dalje ljubomorno i brižno čuvati i razvijati. Stablo slobode, koju ovdje svjedočim, treba svoje grane pružiti nad svakim muslimanom i njegove plodove konzumirati svaki uposlenik Islamske zajednice od najudaljenijeg džemata do vrha administrativne piramide. To stablo treba svaki dan zalijevati i njegovati da bude što snažnije i krupnije, zdravo i čisto kako bi u svoje okrilje zaštite moglo uzeti svakog slobodoljupca i slobodotražioca.

Ekrem Tucaković