Razgovor s povodom: Uživo sa sirijsko-turske granice

U toku mjeseca marta 2017. godine u Brčkom je u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Brčko provedena akcija prikupljanja humanitarne pomoći za izbjeglice iz Sirije. Sva prikupljena pomoć (brašno, ulje i pelene) upućena je prije nekoliko dana u konvoju od 16 šlepera iz sjedišta nevladine organizacije EFS-EMMAUS u općini Doboj Istok prema gradu Reyhanli koji se nalazi na tursko-sirijskoj granici. Konvoj je danas konačno pristigao na odredište a tim povodom razgovarali smo sa Sabahudin ef. Ravkićem koji je, u ime Medžlisa IZ-e Brčko, angažovan kao pratnja timu koji provodi ovu plemenitu akciju.

Iako su obaveze koje pomenuti tim ima prilično složene i intenzivne Sabahudin-efendija odvojio je vrijeme da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Na pitanje kakvi su prvi utisci koje je stekao u kontaktu sa sirijskim izbjeglicama Ravkić je odgovorio:

“S obzirom da naš narod iza sebe ima slično iskustvo uspomene na našu tragediju su odmah oživjele ali se sa njima povećalo i saosjećanje sa sirijskim izbjeglicama. Prizori šatora, improviziranih smještaja, velikog broja ranjenih i osakaćenih ljudi a posebno uplakane djece su mi otkrili prave razmjere tragedije koju ovi ljudi proživljavaju. Posebno emotivni su kontakti sa djecom. Teško je suzdržati suze u momentu kada treba da im budete podrška i neka vrsta utjehe, koliko je to u ovom momentu i uslovima u kojima se nalaze moguće. Podatak da će do kraja aprila ovdje biti izgrađen kompleks koji će imati dvadeset kuća za djevojčice i 34 za dječake u kojima će biti smješteno oko 950 djece- siročadi govori o tome da još ima humanosti u ljudima i da će ta djeca imati neki krov nad glavom. U svakom slučaju, sve što bih kazao teško da može opisati ono što ustvari osjećam. Molim Allaha da im podari spas i mir.

U koje vrste aktivnosti ste uključeni i šta smatrate posebno važnim za kazati?

S.R.: “U proteklih nekoliko dana najviše vremena provodili smo sa djecom, obilazeći domove u kojima se nalaze ali smo bili uključeni i u neke druge aktivnosti. Naime, u jednoj velikoj pekari smo pakovali lepine koje se svakodnevno proizvode i pakuju kako bi se svježe distribuirale na teren. U toj pekari se dnevno pakuje 140,000 lepina odnosno utroši se oko 12.000 kg brašna što govori kolike su realne potrebe, a samim tim i opravdanost akcije koju smo provodili. Posebno je važno naglasiti da su ove lepine skoro jedina hrana ljudima koji se nalaze u šatorima na tursko-sirijskoj granici. Htio bih dodati i podatak da se u ovom gradu (Reyhanli) koji ima oko 90.000 stanovnika nalazi 120.000 izbjeglica koje opet imaju bolje uvjete od ovih u šatorima odnosno zbrinuti su do mjere da ne umiru od gladi i hladnoće što nije slučaj s one strane granice. Pomoć koja je stigla u ovom konvoju bit će dostatna samo za nepun mjesec dana…

Kako na situaciju u kojoj se nalaze reagiraju stanovnici grada Reyhanli?

S.R.: “Činjenica da je trenutno u gradu 30.000 izbjeglica više nego domaćina u mnogim bi mjestima zasigurno stvarala jednu vrstu pritiska. Međutim, fascinantan je odnos turskog naroda prema sirijcima. Odbijaju ih nazivati izbjeglicama nego za njih kažu da su oni njihova braća i musafiri. Na svakom koraku vidite njihovu susretljivost i želju da pomognu unesrećenima. Taj bratski odnos je teško opisati, jednostavno morate to vidjeti…

Poruka za kraj razgovora?

S.R.: U susretima koje smo imali proteklih dana veoma često smo bili u prilici slušati kako, i pored svoje muke, naša braća i sestre iz Sirije pitaju za stanje u Bosni i Hercegovini jer znaju kroz šta smo i mi prošli. Allah nas iskušava na razne načine pa smo danas mi, kojima je njihova pomoć bila potrebna, u prilici da uzvratimo. Molim Allaha da podari skori mir i povratak svojim domovima našoj braći kao i za nagradu svakom insanu koji je na bilo koji način pomogao provedenu akciju.